Dikotiledone biljke

Magnoliopsida
Au tas botanic 1379.jpg
Cvjetovi 22 angiosperme
Naučna klasifikacija
Carstvo: Biljke
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida

Dikotiledone biljke ili kratko dikotiledone (lat.Magnoliopsida) je botanički naziv za razred, u taksonomiji biljaka cvjetnica iz divizije Magnoliophyta. Naziv razreda se formira tako, da se nastavak za pripadajuću porodicu -aceae, u nazivu Magnoliaceae, zamijeni nastavkom -opsida.[1]

Glavna obilježja

Dicotyledoneae su najbrojnija i najvarijabilnija današnja grupa skupina biljaka, koje, uz rijetke izuzetke, imaju dva zametna listića (kotiledona), po čemu su i imenovane.

  • Glavni korijen, koji se razvija iz klicinog korijenka, najčešće je dugovječan i formira bočno razgranato korijenje.
  • Sposobne su za sekundarno rastenjer u debljinu, dijeljenjem ćelija kambij.
  • Provodni sudovi (na poprečnom presjeku) stabljike raspoređeni su kružno.
  • Listovi dvokotiledonih biljaka su različite morfologije i građe. Većinom imaju peteljku i liski, sa mrežastom nervaturom, a mogu biti jednostavni ili sastavljeni. Često imaju palistiće (brakteje), a rjeđe rukavce.
  • Pazušni (aksilarni) pupovi imaju dva poprečna predlistića.
  • Cvjetovi su izdijeljeni u čašku ili čašicu (lapove) i vjenčić ili krunicu (latice). Sastoje se od peteročlanih ili (rjeđe) četveročlanih pršljenova (ciklusa). Uvojiti (spiralan) raspored listića ocvijeća na produženom cvjetištu se rijetko javlja, što je obilježje primitivnijih grupa, koje ispoljavalju određene filogenetske veze s golosjemenjačama.

Poređenje sa monokotiledonim biljkama

Osim broja kotiledona, između monokotiledona i dvokotiledona, postoje i druge razlike. Ove razlike su uglavnom između monokotiledona dikotiledonske grupe eudikotiledona. Mnoge dikotiledone grupe koje su se ranije izdvojile iz zajedničkog filogenetskog stabla imaju izvjesne karakteristike "monokotiledona", kao što su razbacani provodni snopići, trodijelne cvjetovi i stari (predački) tip polena.[2] Neke monokotiledone također imaju i svojstva dikotiledoda, kao što je mrežasta lisna „nertvatura“ provodnih sudova[2]

Osobina Monokotiledone Dikotiledone
Broj dijelova svakog cvijeta Trodijelni Četverodijelni ili petodijelni
Broj brazda ili pora u polenovom zrnu Jedna Tri
Broj kotiledona
(klicinih listića u sjemenci)
Jedan Dva
Sistem provodnih sudova
(snopića u stabljici)
Razbacani U koncentričnim krugovima
Korijenje Razvoj
iz raznih mjesta
Razvoj
iz dna klijanca
Sistem glavnih lisnih provodnih sudova
(nervature)
Paralelni Mrežasti
Sekundarni rast
(debljanje stabljike)
Nemaju Često imaju

Filogenija

Angiosperme

Amborella




Nymphaeales




Austrobaileyales






Magnoliidee



Chloranthales





Monokotiledone




Ceratophyllum



Eudikotiledone









Filogenija cvjetnica prema APG III (2009)
 
Angiosperme



Amborella



Nymphaeales






Austrobaileyales




Monokotiledone




Chloranthales




Magnoliide




Ceratophyllum



Eudikotiledone








Alternativna filogenija (2010.)[3]

Postoji osam grupa današnjih angiospermi:

  • Amborella, jedine vrsta je grm uz Nove Kaledonije;
  • Nymphaeales, oko 80 vrsta,[4] vodeni ljiljani i Hydatellaceae;
  • Austrobaileyales, oko 100 vrsta[4]
  • Chloranthales, nekoliko desetina vrsta aromatičnog lišća
  • Magnolide, oko 9.000 vrsta, okarakteriziranih trodijelnim , pollecvjetovima. polenom sa jednom porom i obično razgranatom mrežom lisne nervature, kao što je magnolija, lovor i crni biber;
  • Monokotiledone, oko 70.000 vrsta obilježenim trimernim cvjetovima, jednim kotiledonom, polenom sa jednom porom i obično paralelnom lisnom nervaturom; primjeri: [[|Poaceae|Trave]], Orchidaceae, Arecaceae;
  • Ceratophyllum, oko šest vrsta vodenih biljaka, poznatijih kao akvarijske biljke;
  • Eudikotiledone, oko 175.000 vrsta, obilježenih 4- or 5-dijelnim cvjetovima, polenom sa tri pore i obično razgranatim lisnom nervaturom – npr. suncokreti, petunija, maslačak, jabuke i hrastovi.

Tačan odnos između ovih osam grupa još uvijek nije jasan, iako postoji dogovor da prve tri grupe odstupaju od predaka angiospermi: Amborellales, Nymphaeales i Austrobaileyales.[5] Izraz bazne angiosperme se odnosi na ove tri grupe. Između ostalog, odnos između tri najšire od ovih grupa (magnoliide, monokotiledone, i eudikotiledone) ostaje nejasan. Prema nekim analizama, prve su se izdvojile magnoliide od ostalih monokotiledona.[6]Ceratophyllum izgledaju kao grupa u eudikotiledonima prije nego u monokotiledonima.

Kladističke analize, na osnovu morfologije i sekvenci mitohondrijske i jedarne DNK hloroplasta, ne podržavaju podjelu cvjetnica u monokotiledone i dikotiledone.[7] Te analize su pokazali da su dikotiledone parafiletska grana biljnog carstva.

Dikotiledone biljke su svrstane u monofiletske grupe, kako slijedi:[8]


 Angiospermae 

 

 Amborellaceae





 Nymphaeales




 
 

 Austrobaileyales



 
 
 

 Chloranthaceae





 Magnoliidae





 
 

 Ceratophyllales





 Eudicotyledoneae





 Monocotiledone (Liliopsida)







Klasifikacija

Uobičajena klasifikacija

Razred Magnoliopsida obuhvata slijedeće redove:

Asteridae

  1. Asterales
  2. Callitrichales
  3. Calycerales
  4. Campanulales
  5. Dipsacales
  6. Gentianales
  7. Lamiales
  8. Plantaginales
  9. Rubiales
  10. Scrophulariales
  11. Solanales

Caryophyllidae

  1. Caryophyllales
  2. Plumbaginales
  3. Polygonales

Cornidae

  1. Araliales
  2. Aralidiales
  3. Byblidales
  4. Cornales
  5. Desfontainiales
  6. Dipsacales
  7. Eucommiales
  8. Garryales
  9. Hydrangeales
  10. Pittosporales
  11. Roridulales
  12. Torricelliales

Dilleniidae

  1. Batales
  2. Capparales
  3. Diapensiales
  4. Dilleniales
  5. Ebenales
  6. Ericales
  7. Lecythidales
  8. Malvales
  9. Nepenthales
  10. Primulales
  11. Salicales
  12. Theales
  13. Violales

Hamamelididae

  1. Casuarinales
  2. Fagales
  3. Hamamelidales
  4. Juglandales
  5. Leitneriales
  6. Urticales

Magnoliidae

  1. Amborellales
  2. Aristolochiales
  3. Austrobaileyales
  4. Illiciales
  5. Laurales
  6. Magnoliales
  7. Nymphaeales
  8. Papaverales
  9. Piperales
  10. Ranunculales

Komparacija tri klasifikacijska sistema


APG II Cronquistov sistem Tradicijski sistem

Amborellaceae

Nymphaeaceae [+ Cabombaceae]

Austrobaileyales

Chloranthaceae

Ceratophyllales

Magnoliide

  • Canellales
  • Piperales
  • Laurales
  • Magnoliales
  • Aristolochiales

Eudikotiledone

Bazne eudikotiledone

Rosidae

Bazne Rosidae

  • Crossosomatales
  • Geraniales
  • Myrtales

Eurosidae I

EurosideII

Asteride

Bazne asteride

Euasteride I

Euasteride II

Magnoliopsida

Magnoliidae (većinoma bazne dikotiledone)

Hamamelidae

  • Trochodendrales
  • Hamamelidales
  • Daphniphyllales
  • Didymelales
  • Eucommiales
  • Urticales
  • Leitneriales
  • Juglandales
  • Myricales
  • Casuarinales

Caryophyllidae

Dilleniidae

Rosidae

  • Rosales
  • Fabales
  • Proteales
  • Podostemales
  • Haloragales
  • Myrtales
  • Rhizophorales
  • Cornales
  • Santalales
  • Rafflesiales
  • Celastrales
  • Euphorbiales
  • Rhamnales
  • Polygalales
  • Sapindales
  • Geraniales
  • Apiales

Asteridae

Razred: Magnoliopsida (=Dicotyledoneae)
  • Podrazred: Magnoliidae
    • Red: Magnoliales (magnolijevci)
    • Red: Laurales (lovorovci)
    • Red: Winterales (vinterjevci)
  • Podrazred: izolirane grupe nejasnog taksonomskim položaja
    • Red: Illiciales
    • Red: Chloranthales
    • Red: Piperales
    • Red: Aristolochiales
    • Red: Rafflesiales
  • Podrazred: Nymphaeidae
    • Red: Nymphaeales
    • Red: Ceratophyllales

Povezano

Reference

  1. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  2. 2,0 2,1 „Monocots versus Dicots”. University of California Museum of Paleontology. http://www.ucmp.berkeley.edu/glossary/gloss8/monocotdicot.html. Pristupljeno 25 January 2012. 
  3. Bell, C.D.; Soltis, D.E. & Soltis, P.S. (2010). „The Age and Diversification of the Angiosperms Revisited”. American Journal of Botany 97 (8): 1296–1303. DOI:10.3732/ajb.0900346. PMID 21616882. , p. 1300
  4. 4,0 4,1 Jeffrey D. Palmer; Douglas E. Soltis and Mark W. Chase; Chase, M. W. (2004). „The plant tree of life: an overview and some points of view”. American Journal of Botany 91 (10): 1437–1445. DOI:10.3732/ajb.91.10.1437. PMID 21652302. http://www.amjbot.org/cgi/content/full/91/10/1437. , Figure 2
  5. http: //www.amjbot.org/cgi/content/full/91/10/1614.
  6. Pamela S. Soltis and Douglas E. Soltis (2004). „The origin and diversification of angiosperms”. American Journal of Botany 91 (10): 1614–1626. DOI:10.3732/ajb.91.10.1614. PMID 21652312. http://www.amjbot.org/cgi/content/full/91/10/1614. 
  7. Chase MW, y 41 autores más. 1993. Phylogenetics of seed plants: An analysis of nucleotide sequences from the plastid gene rbcL. Ann. Missouri Bot. Gard. 80: 528-580.
  8. Theodor C. H. Cole & Hartmut H. Hilger 2013 Angiosperm Phylogeny, Flowering Plant Systematics.

Vanjske veze

  • http://books.google.com/?id=P6m0OTheY8sC&printsec=frontcover#PPA2,M1
  • http://www.ucmp.berkeley.edu/glossary/gloss8/monocotdicot.html
Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Dikotiledone biljke
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Dikotiledone biljke
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Dikotiledone biljke